Žad su dugo poštovali različiti narodi, od kojih je svaki u kamenu otkrio svoje čarobne sposobnosti. Među Kinezima bijeli žad, koji se naziva i “kamen careva”, smatrao se posebnim draguljem. Stanovnici Nebeskog Carstva vjerovali su da takav mineral vladaru zemlje daje zdrav razum, staloženost i sposobnost donošenja ispravnih odluka.

Indijanci američkog kontinenta vjerovali su da žad povezuje šamana s drugim svijetom. Tako su isklesanjem likova božanstava ili demona iz kamena svećenici pronašli izravan put do zajedništva s onim idolima čije su slike isklesane od grumena. Osim toga, plemena Maja i Asteci izjednačili su vrijednost žada sa zlatom, doista se pitajući zašto Španjolci koji su došli u njihovu zemlju nisu posvetili dužnu pozornost tom dragulju.